Ako jedete, ovo vas se tiče. Odnosno, ako to već ne činite, sigurno je da ćete u naredne dvije do tri godine biti primorani razmišljati o biootpadu koji nastaje u vašem kućanstvu.

Možda ste od onih koji su od jedinice lokalne samouprave već dobili kantu za kompostiranje, no i dalje niste sigurno što smijete, a što ne smijete bacati u komposter? Možda živite u višestambenoj zgradi i pitate se kako je moguće skupljati biootpad bez da se razviju neugodni mirisi dok sadržaj ne odnesete u za to predviđenu komunalnu kantu za prikupljanje biootpada?

Pretpostavljam da ste već načuli ponešto o ciljevima i mjerama iz Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2017.-2022. (usvojen u siječnju 2017.) s kojima su se jedinice lokalne samouprave (JLS; općine i gradovi) dužne uskladiti do 1. veljače 2018. Jedan od ciljeva za unapređenje sustava gospodarenja komunalnim otpadom je Cilj 1.3- Odvojeno prikupiti 40% mase proizvedenog biootpada čiji udio u miješanom komunalnom otpadu, prema podacima sakupljenim između 2012.-2015., čini 64.5% (pod biološki razgradive tvari koje završe na odlagalištima spadaju kuhinjski i vrtni biootpad, te drvo, tekstil, papir i karton koji nisu odvojeno prikupljeni; od toga kuhinjski i vrtni biootpad zajedno čine 36.6%). Hoće li se taj cilj postići do 2022., malo je vjerojatno, no uredbe o načinu prikupljanja biootpada i planovi gospodarenja otpadom na razini JLS se polako donose (negdje brže bolje, negdje na vrat na nos, ali rijetko gdje sustavno i sasvim u skladu). Svakako, za postizanje tog cilja (ali i Cilja 1.1 – Smanjenje ukupne količine proizvedenog komunalnog otpada za 5%, te Cilja 1.2. – Odvojeno prikupiti 60% komunalnog otpada), kao jedna od glavnih mjera određuje se sprečavanje odlaganja biootpada na odlagalištima putem kućnog kompostiranja. Konkretno, misli se na povećanje broja kućanstava koja sama kompostiraju vlastiti biootpad.

“Cilj je postići da kućanstva odvajaju biootpad od ostalog kućnog (komunalnog) otpada odlaganjem u spremnike za biootpad, te da kompostiranjem u vlastitim komposterima ili u vlastitom vrtu smanje ukupnu količinu proizvedenog otpada.”

Trenutno su količine odvojeno sakupljenog biootpada iz kućanstava zanemarive, a zakonodavac polazi od toga da je najpoželjniji (u smislu organizacije i ekonomske računice) način gospodarenja ovom vrstom otpada prikupljanje, i po mogućnosti zbrinjavanje, na kućnom pragu. Odnosno, da je postizanje zadanih ciljeva najlakše postići putem kućnog kompostiranja (s čime se slažem).

Imate li okućnicu, bit će vam lakše primijeniti predviđenu mjeru, ali i pronaći odgovarajuću metodu za prikupljanje i/ili za procesuiranje biootpada. Izazov je veći ako živite u stanu, no i tu postoje adekvatna rješenja za prikupljanje i/ili procesuiranje biootpada. Sigurna sam da većinu vas koji se još niste upustili u avanturu kompostiranja, fermentiranja i/ili biodigestije vlastitog biootpada, muči sljedeće pitanje: KAKO prikupljati biootpad kod kuće ili u stanu tako da ne smrdi? Pogotovo nakon što pročitate ovakav članak: U stanu će biti 30 kg biootpada, a ako smrdi susjedu, kazna je 5 tisuća kuna.

Odgovor na pitanje KAKO je važan pogotovo ako će se u vašoj JLS biootpad odvoziti samo jednom tjedno ili ako ćete ga sami morati nositi na obližnji (nadamo se u radijusu max. 5 minuta hoda!) reciklažni otok. No, možda se odvažite i na kompostiranje vlastitog biootpada (da, i u stanu!) nakon što pročitate ovaj tekst.

Iako je ovo opširna tema o kojoj bih mogla držati četverosatnu izobrazno-informativnu radionicu (da se poslužim rječnikom Mjere 5. u svrhu ostvarivanja cilja 5. samog Plana), nastojat ću ukratko prenijeti neke osnove o kompostiranju, fermentaciji biootpada i anaerobnoj digestiji koje su bitne za razumijevanje odgovora na pitanje ŠTO SMIJEMO BACATI U KOMPOST, A ŠTO NE?

Dakle, nije rijetkost da su i oni koji se bave promišljanjem gospodarenja biootpadom, provedbom mjera te prikupljanjem i procesuiranjem istog, jednako kao i sami građani, nedovoljno informirani o mogućnostima i varijabilnostima procesa kompostiranja, fermentacije i biodigestije. Vrlo često dolazi do zabluda o tome što i kako s biootpadom, pa krenimo redom: što je biootpad, što je kompostiranje, što je fermentacija biootpada, a što anaerobna digestija?

  • Biootpad se može razgraditi biološkim aerobnim ili anaerobnim postupkom. Biootpad je biološki razgradivi otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata te slični otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda.
  • Kompostiranje je proces razgradnje organskog materijala pomoću cijelog niza mikro- i makroorganizama (od bakterija i gljiva do gujavica) u aerobnim uvjetima(uz prisustvo kisika) na temperaturama do 65 C i uz vlažnost > 60%.
  • Fermentacija je anaerobna(bez kisika) biološka obrada otpada uz pomoć posebno odabranih mikroorganizama (kvasci, bakterije mliječno-kiselog vrenja, fotosintetski organizmi, aktinomicete i enzimno aktivne gljive). Prilikom fermentacije ne dolazi do razgradnje biootpada, a fermentacijski proces sprečava truljenje. Nakon što je gotov, fermentirani biootpad je pogodan za kompostiranje.
  • Anaerobna digestija (biodigestija) je truljenje organskog materijala (bilo da je riječ o životinjskom izmetu, kanalizacijskom ili kuhinjskom otpadu) u anaerobnim uvjetima(bez kisika) pri čemu se razvijaju plinovi (bioplin). Anaerobno truljenje odvija se pomoću hidrolitičkih, acidogenih i metanogenih bakterija.

 

ŠTO SE SMIJE, A ŠTO NE SMIJE BACATI POD ‘BIOOTPAD’? ŠTO SE MOŽE KOMPOSTIRATI, A ŠTO FERMENTIRATI?

Odabirom metode zbrinjavanja biootpada dobit ćete i dogovor na pitanje što smijete, a što ne smijete baciti kao ‘biootpad’.

Iako riskiram da vas odmah na početku zbunim, i prije nego li sam konkretno odgovorila na pitanje što se smije, a što ne bacati pod stavku ‘biootpada’, moram ipak spomenuti da se zapravo sve što je iz prirode poteklo, u nju može i vratiti. Međutim, to uvelike zavisi o razini vašeg poznavanja različitih metoda zbrinjavanja biootpada te razini razumijevanja procesa kompostiranja, fermentacije i biodigestije. Iz tog razloga postoje preporuke za to što ide u kompost, a što ne, kao i za to što se može fermentirani, a što ne. Jednako tako, postoje i preporuke za kompostiranje u vrtu, kao i za kompostiranje s gujavicama (popularno, ali neispravno, zvanim glistama).

Prije nego napišem preporuke za to što se može i ne može bacati u kompost, važno je upoznati se i s mogućnostima zbrinjavanja biootpada. S obzirom da je tema opširna, te radi lakšeg čitanja, o fermentiranju i biodigestiji pročitajte više u postu: FERMENTACIJA ILI BIODIGESTIJA?

KOMPOSTIRATI ILI NE?

Kompostiranje nije bauk i ne smrdi AKO se pravilno izvodi. Da bismo pravilno provodili proces kompostiranja, trebamo se upoznati s procesom razgradnje, odnosno, naučiti oponašati prirodne uvjete razgradnje koji se cijelo vrijeme odvijaju sami od sebe svuda oko nas. Razumijeti znači razviti osjećaj, a to je nešto što se može naučiti. Kroz iskustvo 🙂

Kompostirati se može na mnogo načina. U kanti (da, u stanu!; pogledajte video priručnik za kućno kompostiranje), pomoću gujavica (vertikalno i horizontalno), u rotirajućim komposterima, u vrtu (drveni, plastični, žičani komposteri; pogledajte video priručnik za izradu vanjske kompostne hrpe), u posebno dizajniranim komorama za kompostiranje, i td..

Kompostiranje je odlična metoda za zbrinjavanje ‘sirovih’ komponenti biološkog otpada (popis što sve ide u kompost, a što ne, nalazi se niže u tekstu).

 

Znači, odabir načina zbrinjavanja biootpada zavisit će o tome ŠTO imate za baciti kao biološku komponentu otpada.

1|  Imate li za baciti puno ostataka od kuhane hrane? Za vas je pogodna fermentacija biootpada.

Više o tome u pročitajte u postu FERMENTACIJA ILI BIODIGESTIJA?

2|  Imate li za baciti uglavnom ‘sirove’ ostatke od pripreme hrane? Zašto ne biste kompostirali?

Zapravo i nema nekog valjanog izgovora da ne započnete. Jedini mogući razlog je taj da vam se ne da. Probajte! Kako? Evo upute: https://www.youtube.com/watch?v=t_1…

Dakle, kad se uskoro (valjda!) otpad počne naplaćivati po količini, bit ćete uostalom sami sebi zahvalni na uštedi, a pritom vaš koš za smeće više neće proizvoditi neugodne mirise (osim ako u njega ne bacate opuške). Ključna dobrobit odvojenog pikupljnja biootpada je ta što će se količina smeća koju doista nemate gdje drugdje baciti nego na odlagalište (nakon što se odvojili papir, karton, plastiku, metal i staklo!) smanjiti za (barem) 40%!

Ako imate prostora oko kuće za vrtni komposter, koji osim kuhinjskog otpada može zbrinuti i vaš vrtni otpad, tada preporučam da pogledate ovaj video priručnik: https://www.youtube.com/watch?v=yHn…

Ok, ok, recimo da vas ne zanima ni fermentacija ni kompostiranje jer doista nemate vremena za (još!) i to u životu. Što onda?

3|  Zanima vas samo kako skupljati biootpad a da ne smrdi dok ga ne odnesete do kante za prikupljanje biootpada? Vrlo je jednostavno! Čitajte dalje…

Pročitala sam doista mnogo članaka, uputa i letaka o kompostiranju i biootpadu koji su se pojavili na ovim prostorima u posljednjih nekoliko godina. Uz poneku standardnu dezinformaciju, niti jedne upute ne sadrže jednostavnu preporuku o tome kako držati biootpad u stanu/kući bez da se razviju neugodni mirisi. Uputa koja je ključna za dobru razgradnju biootpada vrijedi i za to kako prikupljati biootpad bez neugodnih mirisa: BIOOTPAD POMIJEŠAJTE SA SMEĐIM (SUHIM, UGLJIKOM BOGATIM) MATERIJALOM! (Nema na čemu!)

 

Što je smeđi, suhi, ugljikom bogat materijal?

Kuhinjski ubrusi i salvete, za prvu ruku i često nadomak ruke. Za one malo više entuzijastične koji će se potruditi prikupiti dodatni materijal, tu su: suho lišće, usitnjeni karton i piljevina.

Ne mogu dovoljno nahvaliti piljevinu kao materijal idealan za upijanje viška vlage i vode koja nastaje prilikom oksidacije vašeg biootpada dok ga držite u stanu čekajući trenutak da se prošetate do te kante za odvojeno prikupljanje biootpada. (A vjerujte mi kad vam kažem da ćete manje vremena potrošiti na bavljenje biootpadom ako imate komposter u stanu!) Piljevinu možete nabaviti za 7-10 kn na odjelima za kućne ljubimce. Trebat će vam cca 1 paket mjesečno, što je manje nego mjesečno potrošite na toaletni papir.

ODGOVORNO TVRDIM da pravilno zbrinuti biootpad NE SMRDI! Ako biootpad smrdi, znači da nema dovoljno ‘smeđeg’ materijala i/ili kisika, odnosno, možda ima previše vlage (što je opet znak nedostatka kisika). Odagnati neugodne mirise uvijek možete dodavanjem ‘smeđeg’ materijala i miješanjem kako biste prozračili sastojke.

 

I za kraj, PREPORUKE!

KOMPOSTIRANJE

Od kuhinjskoga otpada u kompost IDU: ostaci voća, ostaci povrća od pripreme hrane, ljuske jaja, talog kave, vrećice čaja, uvenulo cvijeće i bilje, ljuske jaja. U kompost možemo staviti i manje količine dlake, izmet glodavaca i biljojeda. Od vrtnog materijala možete kompostirati pokošenu travu i ostatke biljaka i cvijeća. Dobre upute za kompostiranje će vam reći da vam je uz navedeni ‘zeleni’ materijal (koji sadrži u sebi više vode i dušika) potrebna barem duplo veća količina ‘smeđeg’ (suhog, ugljikom bogatog) materijala. To su: kuhinjski ubrusi, salvete, usitnjeni karton, suho lišće i piljevina. Pod ‘smeđim’ materijalom pogodnim za kompostiranje u vrtu smatramo: drvenu sječku, hoblovinu, slamu, sijeno, te razno razne ljuske. Omjer ‘smeđeg’ u odnosu na ‘zeleni’ materijal iznosi 2-4:1.

U kompost IZBJEGAVAMO staviti: iglice četinara, hrastovo i orahovo lišće, te citruse, zato što sadrže spojeve koji mogu usporiti proces razgradnje. To ne znači da ih ne smijete staviti, već da ih se ne preporučuje staviti odjednom u velikim količinama.

Načelno su preporuke za to što se može bacati u vanjski komposter slične kao i za kompostiranje u kanti, međutim, u vanjskom komposteru koji je veći možete si dozvoliti više grešaka ili jednostavno veće količine materijala koji je možda poželjno izbjegavati.

Ono što u kompost DEFINITIVNO NE IDE (barem ne u ovaj kućni!) je sljedeće: kuhana hrana, masti, ulja, mliječni proizvodi, kosti, prerađevine i tekućine. Također, ono što isto DEFINITIVNO NE IDE u kompost je PEPEO! Zašto? Zato što mijenja pH vrijednost staništa za mikroorganizme (od milja zvanih mikrići*) koji prerađuju vaš biootpad i time narušava uvjete života i razmnožavanja kultura i kolonija korisnih radnika u vašem pogonu za preradu biootpada! Korištenje pepela i vapna u poljoprivredi ili za kompostiranje je dogma koju treba dovesti u pitanje. To je pak tema o regeneraciji poljoprivrednog tla, koja zahtijeva posebnu pažnji, iako je povezana s pričom kompostiranja, no o tome nekom drugom prilikom.

Ima komponenti koje namjerno izbjegavam ovdje spomenuti jer zahtijevaju razumijevanje o tome da li se mogu i kada ubaciti u kompost. Ako se dvoumite da li nešto smijete baciti u kompost ili ne – rađe nemojte. Tako se nećete nepotrebno opterećivati razmišljanjem da li ste pogriješili ili ne. Doduše, ako vas baš jako kopka pitanje o tome da li nešto smije ići u kompost ili ne, tj. da li spada pod komponentu biootpada, slobodno me kontaktirajte.

ODVOJENO PRIKUPLJANJE BIOOTPADA NA RAZINI JLS

Na koji će točno način JLS zbrinjavati biootpad prikupljen iz kućanstava, nije sasvim izvjesno, no o tome će ovisiti i preporuke za to što se može, a što ne može bacati u komunalne kante za biootpad na razini pojedinačnie JLS. Hoće li JLS pružiti adekvatne preporuke i edukaciju, također je nešto što tek treba vidjeti.

Biodigestija ima više smisla za procesuiranje biootpada koji će se skupljati jednom, eventualno dva puta tjedno. Također, biodigestija za JLS predstavlja energetski potencijal za proizvodnju bioplina koji se može koristiti ili kao gorivo za javni prijevoz ili za pogon kogeneracijskih postrojenja. Međutim, infrastruktura za uspostavu takvog postrojenja je skuplja od kompostana na otvorenom, pa će presudnu ulogu najvjerojatnije imati spretnost u dobavi financijskih sredstava. S druge strane, otvorena kompostišta imaju svoje nedostatke. Jedan je taj što se bez neophodnog dobrog poznavanja i razumijevanja procesa kompostiranja, te kvalitetne kontrole uvjeta same razgradnje, s otvorenih kompostana mogu širiti neugodni mirisi.

Razumijevanje i kontrola kvalitete proizvodnje je nužna za proizvodnju visokokvalitetnog komposta koji svojom kvalitetom može postići višestruke dobrobiti: od regeneracije poljoprivrednih površina i sekvestracije ugljika do ekonomske vrijednosti prodaje takvog proizvoda (što vrlo brzo može isplatiti sva ulaganja u pokretanje pogona za preradu biootpada).

 

Ako vas zanima više o temi zbrinjavanja otpada općenito, pročitajte priručnik “Razumjeti otpad” koji je izdala Zelena akcija / FoE Croatia

Za sva dodatna pitanja i nedoumice slobodno se obratite putem kontak obrasca.

 

*mikrići – od milja skovana skraćenica za mikroorganizme; skupni naziv za raznovrsne mirkoskopski sitne organizame (bakterije, arheje, gljive, protiste); mirkobi

 

One thought to “Kućno kompostiranje”

Recite mi što mislite

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *